Podrijetlo Nargile

Nargila - poznatija i kao hookah (eng.) ili vodena lula instrument je koji se koristi za isparavanje i pušenje aromatiziranog duhana čija para ili dim prolazi kroz posudu s vodom prije udisanja.


Nargila je nastala u sjevernom dijelu Indije, današnjem Iranu, koji je tada pripadao Perzijskom carstvu. U početku je bila poprilično primitivna i izrađena od kokosovog oraha. Kasnije su je bogati Perzijanci odlučili redizajnirati kako bi na nju mogli pušiti opijum ili hašiš i time se približili obliku koji je sličan današnjim.
Potječe iz Perzije i tvrdi se da ju je izmislio Irfan Shaikh. Stekla je popularnost u Sjevernoj Americi, Južnoj Americi, Egiptu, Australiji, jugoistočnoj Aziji, Tanzaniji i

Južnoj Africi.                     


Preko Irana proširila se i u ostalim arapskim zemljama da bi svoju evoluciju završila u Turskoj i kao takva je već više od stotinu godina poznata diljem svijeta. Turci su je tijekom osvajačkih pohoda doveli i na naše prostore, a tradicija pušenja shishe opstala je i dan danas.


Para nargile dolazi iz posude na samom vrhu nargile ispod ugljena. U toj posudi nalazi se duhan koji se naziva šiša (eng. shisha). Taj duhan mora biti vlažan da bi se stvorila para. Iako se to naziva duhanom, zapravo se radi o celulozi u koju se dodaju okusi. Okusi su najčešće voćni, ali mogu biti i duhanski. Taj duhan može biti nikotinski, ali i ne mora. Zatim, para prolazi kroz dugačku cijev do staklene posude s vodom na samom dnu nargile i pritom izlazi iz vode i ulazi u crijevo koje služi za inhalaciju. Voda se može obogatiti eteričnim uljem ruže, a s vremenom su se razvile i mnoge alternativne metode poput onih da se umjesto vode koristi vino, votka ili mlijeko.


Diljem svijeta se osnivaju nargila-barovi koji djeluju kao kafić ili noćni klub s nargilom na svakom stolu. Zbog svog interesantnog oblika i bogatih ukrasa, u mnogim zapadnim domovima služi kao dopadljiv ukras, dok većina stanovnika Bliskog istoka nargilu koristi svakodnevno- kao 'desert' poslije večere ili ručka, uz opuštanje ili ugodno osvježenje.  


Aromatični dim iz nargile može da se izvlačiti i po dva sata. Zato se kaže da se nargila ne puši, već da se u njoj uživa. No, važno je ipak spomenuti da se ona ne puši već 'pućka'– dim je bolje ne uvlačiti u pluća pogotovo gada pušenje prilazi kraju, a melasa skoro cijela izgori.

Na temelju svega možemo zaključiti da je nargila dio bogate kulture ljudske povijesti.